Pokusavajuci kristalizirati te suceliti kulturne programe hrvatskih politickih stranaka, Vijenac pokrece stalnu rubriku predstavljanja kulturne orijentacije stranaka: po dvije u svakom broju. Pisanom smo se anketom ponajprije obratili HDZ-u i SDP-u. SDP nam je odgovorio odmah. HDZ nam nije odgovorio ni nakon tri tjedna uporna kontaktiranja. Komunikaciju s HDZ-om nastavljamo i ocekujemo odgovore u predstojecim brojevima Vijenca. Kulturnu, pak, politiku za SDP artikulira Branko Males
* Postoji li hrvatski kulturni proizvod tako visoke kvalitete da ga traze u inozemstvu?
-- Odmah, na pocetku, treba reci kako su ovakvi povremeni razgovori o kulturi uglavnom uzaludni i svakako smijesni, premda je razgovarati, unatoc svemu, neka norma pristojnosti. No, dok je ovakav HDZ na vlasti, bojim se da nema koristi od pricanja. I, dalje, neka vasa pitanja zasluzuju mnogo veci prostor nego sto mi novine dopustaju, pa cu nuzno i na zalost odgovoriti samo skicozno. Sto se tice domacega proizvoda trazena u inozemstvu, hrvatsku Coca Colu dakako nemamo, ali odredjeni umjetnici posve solidno figuriraju u svijetu. Uz klasicne glazbenike, rijec je i o modernoj likovnosti (Petercol, Martinis, Kipke), modnom dizajnu (Vladislavic, Hranitelj, Donassy, Kozul, Koncic) do drame: Slobodan Snajder igra se u europskim kazalistima. Na nedavnom Frankfurtskom sajmu Miljenko Jergovic prodaje prava, a gospodin Ivan Aralica nesto manje.
* Imenujte vrijednosne prioritete hrvatske kulturne politike. -- Sadasnja etatizacija kulture jednostavno ne dolazi u obzir i to bez obzira koja je stranka trenutacno na vlasti. U tom je smislu proslava rodjendana nasega predsjednika u HNK smijesna i zalosna pojava. A ako mislite na prioritete u nacionalnoj kulturi koje bi trebalo svakako postovati, onda je rijec o ovome: Knjiga (pisana velikim slovom) i nakladnistvo (pod nakladnistvom podrazumijevam knjizare, a ne papirnice ili dapace prenamijenjene cevabdzinice u gradskom sredistu), HNK, film, filharmonija, bastina -- pod bastinom mislim materijalno organizirano i kontinuirano arheolosko istrazivanje. Vise-manje sve. Jer, ono sto je kulturno, a o kulturi navodno razgovaramo, nuzno je i prioritetno. Samo vece izdvajanje za kulturu, dakle po globalnim standardima do 1 posto BND-a, plus hrvatska moralna zaklada, mogu malo-pomalo oblikovati i nacionalni i kulturni identitet zemlje. Oba spomenuta identiteta zasad su na razini pogadjanja i natezanja. Zato su razgovori o kulturi u nacelu tuzni, kao i ovaj u kojemu bih se trebao odluciti za rebarca ili, dapace, glavu. Nesto je o svemu tome, konacno, rekao i sociolog Vjeran Katunaric u svojoj pametnoj, neideologiziranoj i opseznoj studiji.
* Kako vasa stranka ostvaruje vlastite kulturne prioritete?
-- Zasad nikako. Jer, kao sto znate, SDP nema izvrsnu vlast, a u pametnim prijedlozima svi smo mi nekako dobre volje: i humano zabrinuti i nacionalno sirokogrudni.
* U Njemackoj se tijekom posljednjih izbora vodila ostra debata treba li ministar kulture na saveznoj razini, tj. trebaju li uopce politicari odlucivati o kulturi i nadgledati je. Pobijedila je opcija kulture cija autonomna tijela traze novac od vlade, a ne ministarstava, koja po svom nahodjenju odlucuju sto treba kulturi. Takodjer i opcija ministra koji ne pripada ni jednoj stranci. Vase glediste na istu temu?
-- U Njemackoj se o tom zanimljivom prijedlogu barem pocelo raspravljati. U nas jos ne. I to iz mnogih, pa i kontekstualno opravdanih, ali i osobnih razloga koji, htjeli to ili ne, svakako upotpunjuju jedan kolektivni portret. Kao zemlja u tranziciji realnije bi bilo da se u pocetku priklonimo nekom polumodelskom rjesenju, uvazavajuci domaci psiho-socijalni kontekst, koji je, znamo, bitno razlicit od konteksta zemalja razvijene zapadne demokracije. Ne valja oponasati neki, nedvojbeno dobar, stupanj u procesu za koji su vam nuzne predradnje koje, usput, jos nemate. Stoga: zasad svakako ministar kulture: javna i radna funkcija te, jednako tako, javna odgovornost.
* Stajaliste prema PDV-u sto se tice knjige?
-- U razvijenim zemljama PDV na knjigu iznosi 5 do 7 posto, a nama, kao zemlji u tranziciji, Vijece Europe nudi rjesenje u obliku cak i nula posto poreza na knjigu. Javnost se oko tih brojki slaze, samo jos da pridobijemo drzavu. Na to ne treba vise trositi vrijeme. Usput, kamo odlazi poprilican novac prikupljen od knjizevnoga PDV-a? Ta je lova, logicno, trebala ponovno stimulirati knjizevno-izdavacku situaciju u drzavi, a ne da se njome kupuju Prosinecki, Sporer, Bukovac... i to zato jer su izbori za Zastupnicki dom pred vratima. I tako dalje.
* Kako vidite kulturne ciljeve i dosege hrvatskog Sveucilista?
-- Skolstvo, srednje i visoko, zahtijeva ponajprije strucnu elaboraciju, a ne sturi odgovor. Ukratko, oblikovati mlada intelektualca izvan ideologijskog, a unutar strucnog obzora pri njegovu vlastitom izboru osnovnoga zanimanja, intelektualca koji ce usvojeno znanje -- koje pak mora korespondirati sa svjetskim standardom -- primjenjivati u vlastitoj zemlji. I to za respektabilnu placu, a ne da visokokvalificirani strucnjak bjezi u inozemstvo. Buduci mladi strucnjak stoga bi trebao biti nekakva kombinacija moderna, tj. mobilna znanja struke i kvalitetna, neideologizirana sjecanja na vlastiti nacionalni kontekst.
* Jeste li, kao stranka, spremni prihvatiti i pravno verificirati medjunarodne standarde stjecanja i zadrzavanja sveucilisnih zvanja?
-- Tu u podlozi lezi pitanje o svekolikom ukljucivanju Hrvatske u europski paketni aranzman. Ako se nasa drzava bude postupno ukljucivala u europski raster, a duboko se nadam da hoce, onda ce se ondje -- medju europskim mjerama i obvezama -- svakako pronaci i nase skolstvo. SDP, kako se i ocekuje, nikako nije za izolaciju Hrvatske izvan europske raznovrsne komunikacijske mreze. Oni pak malobrojni, ali bucni, koji vicu protiv takve nase integracije u suvremene tokove, moram reci, rade protiv svoje djece i unuka. A sto se tice revizija koje spominjete, one u nas nisu nikad bile odvec popularne. Radije recimo da ih se tretiralo kao nezgodne bolesti zemalja u tranziciji. I za Partije je bilo svakojakih visokoskolskih profesora, isto kao sto ih ima i danas.
* Vase stajaliste o programima i socijalnom statusu Hrvatskih studija?
-- Od tome sam ponesto rekao vec prije. Ponajprije, u promijenjenu tipu skupnog zivota nacije, u kapitalizmu na specificno domaci nacin, ne mozemo zanijekati mogucnost pa i potrebu konkurentskih edukativnih ustanova. To je cinjenica, a od cinjenica nije lose poci. Ako za odredjenu konkurentsku ponudu postoji i odgovarajuca potraznja, onda tu nema mjesta drzavnoj regulativi, nego je sve stvar samih, u nasem slucaju: novoupisanih, studenata. Pitanje, medjutim, koje se uvijek namece glasi: tko to financira i s kojim udjelom? Inace, u novim se drustvenim okolnostima moramo nauciti da ce postojati i takve privatne skole u kojima ce se uciti da je Zemlja -- ravna ploca. Ako se, recimo, takva ustanova sama financira, i za nju postoji interes djaka i studenata, ja nacelno nemam tu sto nadodati. Osim da Zemlja nije ploca i da nam je postojeci srednjoskolski sustav u dubokoj komi.
* Koliko ste, kao stranka, spremni izdvojiti za financiranje nezavisnih medija u Hrvatskoj i kako procjenjujete njihovu ulogu?
-- Ako bilo koja politicka stranka financira neovisni medij, onda taj medij nije neovisan. U pitanju se, dakle, potkrala mala kontradikcija. Neovisni medij, ma sto to zapravo znaci, uvijek je zanimljiviji oporbi nego pozicioniranoj vlasti. Samo hrabra i u sebe sigurna vlast pristaje financirati takvu zonu informiranja koje ce je istodobno, po naravi stvari, vjecno propitivati. U nas nisam jos naisao na takvu vlast i na takvu njezinu hrabrost. Neovisni medij, ako nije samo "neovisan", korektivno proizvodi pozeljne slike slobode u odnosu na ponudjenu zbilju. Bilo bi zaista lijepo kad bi SDP jednom razvio obostrano respektirajuce odnose s (buducim) vlastitim kriticarima. Jedno je sigurno, sadasnji SDP nece takvim inicijativama raditi nikakve poteskoce, a o eventualnu financiranju slicnog medija zasad je prerano govoriti, premda papir svasta trpi.
* Odredite se, u ime stranke, prema sadasnjem ideologijskom okviru HRT-a.
-- HDZ zapravo nema jasnu ideolosku platformu, ponasa se cas kao stranka narodnjaka, pa demokrscana, katkada cak i domoljubnih ljevicara, pa onda krutih desnicara itd. Nakon rata vladajuca stranka posebno gubi uvjerljivost, pa je sada rijec o golu rentijerstvu, zaogrnutu nacionalnom retorikom kojoj ne vjeruje ni izvor ni napaceni adresat. HRT je stoga kutija za stancanje stranackog novca i forsiranje umorne slike jedne bivse respektabilne stranke za noviju hrvatsku povijest. Jedan meni drag politicar, ne iz SDP-a, cesto govori o moralu i kako ga steci u Hrvatskoj. A gospodin Bozanic, u odnosu na nedavni Papin posjet, kaze: Danas je potrebna obnova vjere. S obojicom se slazem.
* Mozete li se, u ime programa stranke, obvezati da cete intelektualni rad u Hrvatskoj stimulirati nekim konkretnim mjerama (od stipendija do fiskalnih olaksica)?
-- Mozemo. Ako tako slucajno ne bude, ja cu se povuci iz stranke. Mi se, inace, opisno zovemo -- hrvatska socijalna demokracija.
* Navedite situaciju koja odrazava eticku praksu vase stranke.
-- Javni prijedlog stranke kako bi se u sto kracem razdoblju vratio dug hrvatskim umirovljenicima; pretakanje mogucih velikih zastupnickih placa u socijalne fondove (studentske stipendije i sl.); tehnicka oprema za sve sudionike rock-manifestacije Druga pjesma; financijska pomoc pri slucajevima operacija osoba koje su anonimne u javnosti.
* Vase stajaliste prema Vijencu i Matici hrvatskoj?
-- Intuitivno i bioloski ja sam za mladju i svjezu ekipu Vijenca; uostalom, u tim sam novinama i sam suradjivao od prvog broja, kada je to jos bilo, recimo, zazorno. Danas je Vijenac svakako potreban kao opce mjesto intelektualne Razlike. Zato ga i stize politicki zrvanj. Prema starom boljsevickom receptu, ako se "sredilo" Hrvatsko slovo, e onda -- prema pogubnoj "paraleli" -- treba srediti i Vijenac, koji, nimalo usput, svakim brojem kritizira vlast... Na tu sumnjivu "ravnotezu" ne treba, jasno, pristati, nego treba urediti svoj odnos s izdavacem kako bi to za javnost ipak bila jedna adresa, a ne dvije, jer za tako nesto ipak nema pravoga razloga. Od javnosti, koje gotovo i nema, ne treba mnogo ocekivati: verbalnu simpatiju i klasican uzdah. Mi sve vrijeme razgovaramo o politici, a ne kulturi.
* Imenujte zadnje tri knjige, predstave i izlozbe koje ste citali/gledali?
-- Volim, ponajprije, modernu umjetnost. I mozda ce to nekoga zacuditi, od knjiga -- sve sto je o Enhelejcima, Mirmidoncima, Saloni i prvim Hrvatima napisao Radoslav Katicic. Uvijek ce nam, kako se cini, nedostajati ta dva "tamna stoljeca" hrvatske povijesti.
POTPIS: Za SDP odgovorao Branko Males Za Vijenac pitala Natasa Govedic