Prvi i drugi glavni urednik govore o Vijencu iz svog vremena i rakursa. Slobodan P. Novak i Boris Maruna ostali su sa svojim listom do danas
Prije nepunih pet godina, na sam Bozic, rodio se prvi broj Vijenca.
Ako samo popunjavate kulturne praznine, nemojte pokretati ni list ni casopis. List se pokrece kad se nadje grupa ljudi koji otprilike slicno misle i spremni su se zrtvovati za svoj glas..., citirao je Krlezu u Kutku glavnog urednika pokretac i glavni i odgovorni urednik novina Matice hrvatske za knjizevnost, umjetnost i znanost Slobodan Prosperov Novak.
U slucaju Vijenca cini se da su Krlezini kriteriji doista bili ispunjeni: mnogi autori i suradnici prvoga broja ostali su mu vjerni do danas, a i njegovi kasniji urednici, Boris Maruna i Andrea Zlatar, nasli su se u njemu od samoga pocetka kao autori, braneci do kraja tih cetrdeset stranica slobode misljenja. Svake druge srijede, negdje oko dva poslijepodne, kada bi iz rijecke tiskare stizao novi broj lista, osobito u doba Prosperova Novaka, redakcija na drugom katu Maticine palace pretvarala se u jedinstveni salon zagrebackog intelektualnog kruga. U godinama rata, pocetka tajkunizacije, duhovnog i svekolikog osiromasenja, bilo je to rijetko mjesto u Zagrebu na kojemu su se okupljali knjizevni kriticari, pjesnici, pisci, prevoditelji, izdavaci, filozofi, politolozi, povjesnicari, slikari, likovni kriticari, glazbenici i sociolozi. U to je doba u redakciju rado navracao i predsjednik Matice hrvatske Vlado Gotovac.
Slobodan Prosperov Novak uredjivao je prvih cetrdeset brojeva, sljedecih sezdeset Boris Maruna, ostatak danasnja urednica Andrea Zlatar, dok je Mario Bosnjak bio izvrsni urednik od prvoga, pa do ovoga broja, kada je poslije Branka Matana i on dao ostavku. S mjesta glavnog i odgovornog urednika Prosperov Novak otisao je 1995. zbog privremenog odlaska iz Zagreba, dok je njegov nasljednik Boris Maruna napustio Vijenac 1997. zbog preuzimanja Maticine Hrvatske revije, koja je nakon smrti Vinka Nikolica ostala bez glavnog i odgovornog urednika.
U medjuvremenu Slobodan Prosperov Novak vratio se u Zagreb, te upravo zavrsava cetvrti dio Povijesti hrvatske knjizevnosti u izdanju Erasmusa i pokrece mjesecnik za umjetnost i kulturu Cicero, izdavac kojega je Europapress Holding. Dugogodisnjem profesoru starije hrvatske knjizevnosti na Filozofskom fakultetu Sveucilista u Zagrebu ovoga je proljeca urucen otkaz zbog -- kako je to lijepo formulirano -- "izbivanja s nastave". Reda i rada, rekao bi dekan Botica, pa nisu pomogli ni javni prosvjedi, ni peticije.
Pjesnik Boris Maruna pak prevodi sto i pedeset stranica spanjolske moderne poezije, za sto jos nema izdavaca. Dok je on kao clan Upravnog odbora Matice hrvatske i jedan od tri clana Uredjivackog vijeca (ostali su Vlaho Bogisic, urednik Kola, i urednica Vijenca Andrea Zlatar) izravno upoznat s razvojem dogadjaja u Vijencu i oko Vijenca, Novak ih je pratio iz tiska, buduci da je tih dana boravio u inozemstvu.
SLOBODAN PROSPEROV NOVAK
* U kakvu ste kulturnom i drustveno-politickom okruzju pokrenuli Vijenac? Koliko se danasnje prilike razlikuju od onih potkraj 1993?
-- Stanje Vijenac -- a ne slucaj Vijenac, kako to sada neprecizno govore -- traje u Hrvatskoj vec pet godina, jos od 1993, kada je Stipe Cuic dao ostavku na mjesto pomocnika urednika, iako list jos nije bio ni pokrenut. Kada govorim o stanju, podsjecam na to da je svojedobno jedan zastupnik, a bio je godinu i potpredsjednik Republike, izjavio u Hrvatskom saboru da su to novine koje su zavadile Hrvatsku. Sto je najstrasnije, ta saborska rasprava o Vijencu vodila se 1994. pod tockom dnevnog reda Budzet Republike Hrvatske. U najvaznijoj dakle tocki o kojoj je Sabor uopce trebao raspravljati cak je sedamdeset posto vremena bilo posveceno raspravi o Vijencu. Tijekom zucne rasprave Vlado je Gotovac cetrnaest puta izlazio na govornicu, ne da brani Vijenac, nego princip slobodnog misljenja i uopce zdrave pameti. Sjednicu je vodio samozvani akademik Nedjeljko Mihanovic, na cije je besmislice Vijenac cesto upozoravao.
* Je li to u to doba pomoglo u otvaranju novog prostora slobode u medijima?
-- Dobro je da se vec tada tako govorilo o slobodi iskaza, iako neki, posebno clanovi Foruma 21, misle da se o tome pocelo govoriti tek nakon njihova osnivanja. Ima i onih koji tvrde da se o slobodi iskaza u Hrvatskoj pocelo govoriti 1990. i 1991, i to cim su oni bili iritirani cinjenicom sto uopce postoji Hrvatska. Nije tocno! O slobodi iskaza u Hrvatskoj 1990, 1991. i 1992. godine nije se govorilo onim tonovima i argumentima kojima se o tom pitanju raspravljalo 1993, kada je najgori dio rata i agresije na Hrvatsku bio iza nas. Nije svejedno jesmo li o slobodi tiska govorili u sklonistima, u ranjenom Dubrovniku i sravnjenom Vukovaru ili u nekim drugim vremenima. Dok sam za vrijeme okupacije bio u Dubrovniku -- iako sam oko sebe vidio sve ono sto je vidjela i Dubravka Ugresic -- nije mi padalo na pamet da o tome govorim. U trenucima dok je nad mojom glavom i nad kucom u kojoj sam odrastao grmio cetnicki top, nije mi padalo na pamet upozoravati Vladimira Seksa na slobodu. Medjutim, nakon medjunarodnoga priznanja Hrvatske 1992. vrlo sam jasno znao govoriti o prostorima neslobode, a oni su bivali sve veci i siri, metastazirajuci u proljece 1993. godine, u vrijeme kada smo u Dubrovniku organizirali Svjetski kongres PEN-a. Kada je brod sa sudionicima Kongresa vec plovio prema Dubrovniku, bilo mi je potpuno jasno da se s tog broda vise ne moze iskrcati, i oni koji su vidjeli kako nas je na Hvaru pozdravio predsjednik Tudjman, a nisu vidjeli kontekst tog pozdrava, nisu ni tada razumjeli, niti danas razumiju, sto se dogadja s Hrvatskom. U takvoj klimi, za mene osobno, nastao je Vijenac.
* Nije li to bilo neposredno nakon vasega toliko napadana govora u M^Ánchenu?
-- Da, za mene osobno, Vijenac je nastao nakon tih vrlo snaznih i vrlo neugodnih napada. Recenice toga govora bile su program Vijenca, a obrana toga programa za tadasnjega predsjednika Matice hrvatske Vladu Gotovca bila je prirodna i normalna. Nitko me do tada nije branio na takav nacin kao predsjednik Matice hrvatske. Bila je to zajednicka tocka na kojoj smo se nasli i kao prijatelji, i kao suradnici, pokusavajuci u okviru Matice osnovati list.
* Kako to da je u njegovu financiranju sudjelovalo i Otvoreno drustvo?
-- Da me u tom trenutku hrvatski mediji nisu toliko zestoko napadali kao sto jesu, ne vjerujem da bih od Soroseve zaklade dobio tako izdasnu prvu financijsku pomoc za Vijenac kao sto jesam. Iako, ne treba zaboraviti da je na celu Soroseve zaklade na pocetku devedesetih bio Jaksa Kusan, u prvim danima nastanka Vijenca predsjednik je bio Miko Tripalo, a nakon njega Ivo Banac. Novije predsjednike sam zaboravio, ali mislim da ih je zaboravila i javnost. Uostalom, Vijenac je tada u jednom trenutku dobio i sredstva iz programa PHARE o kojem Mate Granic i dalje govori neke nebulozne recenice.
* Sto zamjerate danasnjoj redakciji?
-- U polemikama oko Vijenca ovih sam dana procitao da je posljednje brojeve lista Otvoreno drustvo financiralo u visini od 12,5 posto cijeloga iznosa, sto je po mojem misljenju osnovna pogreska redakcije. U moje vrijeme uvijek smo strogo inzistirali na tome da udio novca koji dolazi iz inozemstva i novca koji se realizira u Hrvatskoj uvijek bude pola -- pola, kako nitko ne bi prevagnuo. Mozda je to moja dubrovacka logika, no lakse se klizete po ziletu, ako imate ravnotezu, a Vijenac vec dugo vremena nema ravnotezu i nad njim je vec dugo vremena nadvijen kontrolni mehanizam. Kakav je to kontrolni mehanizam, ne znam. U praksi ga nisam mogao provjeriti.
* Kako komentirate vidjenje razvoja dogadjaja Vlahe Bogisica o razvoju dogadjaja u Vijencu nakon vaseg odlaska i odlaska Vlade Gotovca iz Matice? O Gotovcu i vama, naime, Bogisic u intervjuu Nacionalu govori s udivljenjem.
-- Prema interpretaciji Vlahe Bogisica u intervjuu Nacionalu proizlazi da je on 1996. godine, kada je Vlado Gotovac prestao biti predsjednik Matice, a ja vec neko vrijeme nisam bio glavni urednik Vijenca, preuzeo -- kako kaze -- operativne ovlasti nad listom. To ne odgovara istini. Nema to veze ni s kolegom Vlahom Bogisicem, ni s najnovijim slucajem Branka Matana, nego ima veze s notornom lazi o tome da je Vlado Gotovac ili bilo kakav organ Matice hrvatske ikada imao nalog da nadzire i usmjerava Vijenac. Zato na toj duznosti nakon odlaska Gotovca iz Matice nitko nije ni mogao naslijediti. Novi predsjednik Bratulic navodno je velikodusno zadacu kontroliranja povjerio prijatelju Vijenca Vlahi Bogisicu! Svasta! Kontrolu moze obavljati samo covjek koji ima mentalni sklop Josipa Bratulica, a ne moze je i nije je mogao obavljati covjek mentalnoga sklopa Vlade Gotovca. Niti je Vladu Gotovca netko mogao kontrolirati dok je uredjivao Hrvatski tjednik, niti je netko mene mogao kontrolirati dok sam vodio Vijenac, a to sto je izmedju Gotovca i mene mozda postojala sukladnost u nekim politickim i kulturalnim svjetonazorima, sasvim je druga stvar. Prema tome, novi predsjednik Matice mogao je naci novog urednika koji bi odgovarao njegovu mentalnom sklopu, ali tada ne bi stajala Bogisiceva recenica da se Bratulicu svidjao "nas" Vijenac. Jer, ako se Josipu Bratulicu svidjao "nas" Vijenac, hoce reci da bi se gospodinu Bratulicu svidjalo i ono sto radi njegov kolega Slobodan Prosperov-Novak. A to bas nece biti istina.
* U knjizi Figure straha bili ste vrlo iskljucivi prema nasljedniku Vlade Gotovca u Matici hrvatskoj i vasem nekadasnjem kolegi na Katedri za stariju hrvatsku knjizevnost. Jeste li u medjuvremenu promijenili misljenje?
-- Da mislim pozitivno o kolegi Bratulicu u strucnom, a onda, dakako, i u organizacijskom i menedzerskom smislu, svoju Povijest hrvatske knjizevnosti ponudio bih Matici hrtvatskoj. Zao mi je sto bas ja to moram reci, no predsjednik Matice doista je vlasnik jedne od najvecih i najvrednijih knjiznica u Hrvatskoj, ali knjige, cini se, on ne cita. Ne bih volio da se u mojoj knjizi nalazi ime nekoga kome je duhovnost ostala na koricama. U mojoj knjizi ne zelim birokrate i zato je nisam ponudio Matici. Matica danas nije ono sto bi trebala biti.
* Recite, sto je po vasem misljenju Matica hrvatska danas?
-- Kolega Bratulic u Jutarnjem listu kaze kako je "uvijek stitio slobodu urednice", te da "Matica hrvatska nije cenzorska ustanova". Volio bih od njega jednom cuti sto to Matica hrvatska jest! Kad nam bude rekao sto to Matica hrvatska jest, valjda ce nam moci objasniti kako je moguce da se medju onima koji svojim odlukama oblikuju danasnju Maticu nalazi neki covjek po imenu Stjepan Sucic koji s kulturnom politikom i opcenito kulturom nema veze, i sramotno je da pet ili sest godina zauzima mjesto u jednoj kulturnoj ustanovi. Necu nista govoriti o tajniku Matice, gospodinu Kresimiru Mikolcicu, covjeku s dobrim namjerama, iako sam sit onih u Hrvatskoj koji su imali dobre namjere. I Othello je imao dobre namjere s Desdemonom, pa je zenu ipak zadavio. No, ne bih o tome. Vise me zanima osoba povezana s mojom biografijom, ona koja potpisuje Vijenac nakon njegove eutanazije, a u spomenutom intervjuu Jutarnjem listu izjavljuje da je "na Filozofskom fakultetu struka zasticena svim zakonskim odredbama". To je inace sef katedre s koje sam izbacen prije godinu dana, a ja pitam gospodina Bratulica koju to struku treba stititi zakon? Ako je za struku mjerodavan jedino zakon, onda s takvom osobom doista nemam sto traziti na istoj katedri. U tom slucaju, cini mi se, radili bismo na dva razlicita fakulteta. U nas nije uobicajeno govoriti o kolegama, jer se u nas o kolegama misli sve najgore, a govori sve najbolje. Obrnuto, ja o kolegi Bratulicu mislim sve najbolje, a spreman sam uvijek govoriti sve najgore. Jednostavno zato sto zelim reci da Maticu vodi covjek s nagodbenjackim mentalitetom, covjek koji s lakocom govori da "ne dopusta u Matici strancarenje". Takvu recenicu moze reci jedino pokoran covjek. Ili reci da je Vijenac lijevo orijentirani list, a on je to rekao, pa bi po toj logici Hrvatsko slovo trebalo valjda biti desno orijentirano.
* Ali, Vijencu neki stalno prigovaraju lijevu orijentaciju, dok ga drugi optuzuju za skretanje udesno, pa cak i u -- nacionalizam. Ako je u tako iskljucivim podjelama Vijenac po nekima desni, sto bi trebalo biti Hrvatsko slovo?
-- Hrvatsko slovo nije desno orijentiran list, slovo je ustaski list. Buduci da je ustaski list, u Hrvatskoj se mora jedino ocekivati zakon koji ce ustasku propagandu zabraniti. Ne znam ni jednu zemlju na svijetu u kojoj fasisticka propaganda ne bi bila zabranjena ukoliko je fasisticka, sto je notorna stvar. To sto predsjednik Tudjman ima nakaradne ideje o fasizmu, njegov je problem, a ne problem zapadno orijentiranih Hrvata. A nagodbenjastvo Josipa Bratulica nije, dakako, samo njegov problem niti njegova osobina. To je tipicna hrvatska osobina koja razdire hrvatski identitet, jer u prirodi naseg identiteta nije nagodbenjastvo. Nagodbenjastvo koci svaku inicijativu i upravo je nagodbenjastvo stvorilo sve najgore u povijesti Hrvatske. Zalosno je da je MH, koja je u najodsudnijim trenucima (a takvi su bili, ne kazem slucajno, i 1990. i 1991, a naravno i 1970, te posebno 1971, pa i 1960. u prvim trenucima otvaranja drustva prema vlastitoj povijesti kada je Matica prva objavljivala neke vazne knjige, pretiskala Kombolovu Povijest hrvatske knjizevnosti, Sisicevu Povijest hrvatskog naroda itd.), uvijek bila najsnaznije mjesto nasega duha, a danas postaje najjadnije mjesto u Hrvatskoj, koje ne moze podnijeti ni jedan Vijenac. To sto pak Matica hrvatska ima takvu glasacku strukturu kakvu danas ima, posljedica je loseg odnosa hrvatskih vlasti i onih koji su 1990, 1991. i 1992. godine onemogucavali da se o MH donese zakon na razini Sabora. O tomu mnogo toga znam i sam, jer sam u to doba radio u Ministarstvu prosvjete i kulture. To sto tada nije donesen takav Zakon o Matici hrvatskoj uzrokovalo je njezino pretvaranje u obicnu udrugu gradjana, koja je danas, na zalost, udruga vrlo konzervativnih gradjana. Vijenac moze sutra uredjivati tko hoce, ali s Josipom Bratulicem kao nagodbenjackim predsjednikom MH gubi svoj identitet i ulogu u hrvatskom drustvu. U pretvaranju Matice u hrvatski Goetheov institut, British Council ili Institut Fran^Çais, o cemu smo s Gotovcem svojedobno sanjali, gospodin Bratulic bi mozda mogao pomoci strucnim znanjem, ali se, na zalost, bavi politikom, te misli da se svi drugi bave politikom. Nemam nista protiv Bratuliceva nagodbenjastva kao politickoga programa, ali neka to lijepo kaze i Maticu vodi bez strancarenja.
* A strancarenje u Vijencu?
-- Mi u Vijencu nikada nismo strancarili. Strancario je Stipe Cuic, podnijevsi ostavku prije pocetka izlazenja lista, jer je unaprijed "znao" kako ce list izgledati. Strancarila je gospodjica Djurdjica Ivanisevic, kojoj sam prvoj dao putni nalog da pise za Vijenac o Djuri Sudeti (nikada ga, nota bene, nije obracunala), napavsi novine koje jos nisu postojale, jer su joj tamo neki u komitetu rekli da ce to biti list protiv interesa vladajuce stranke. Ako su vladajuca stranka i njezin predsjednik i predsjednik drzave osnovali Hrvatsko slovo kao odgovor na Vijenac i dogadjaje vezane s PEN-ovom Praskom rezolucijom, posve je logicno da je Vijenac stanje koje je od prvoga dana smetalo hrvatskom politickom establismentu. Zato ne vidim po cemu bi se novi slucaj Vijenac razlikovao od nekoliko desetaka slucajeva Vijenac. Uostalom, godine 1994. na Ustavnom sudu protiv lista podignuta je tuzba (i poslije povucena), u vezi s vrijedjanjem lika predsjednika drzave, kada sam ga neizravno usporedio s Fortimbrasom iz Hamleta. Prema nekima Vijenac je ocigledno nekoliko puta povrijedio ustav, ali nikad nije povrijedio izvorna nacela slobode javnoga iskaza, koju ponajprije mora imati knjizevnost.
* U cemu ste vi najvise grijesili tijekom dvije godine svoga urednickog mandata?
-- Nitko od nas, naravno, ni u jednoj situaciji nije potpuno cist. I ja sam grijesio s Vijencem, ali o tome necu ja govoriti, neka o tome govore drugi. Volim to cuti, zasto ne, ali znam da smo ga pokrenuli u iznimno nepovoljnoj klimi, u klimi linca, ruznih, svakodnevnih napada i potpune financijske nestasice. Nudeci mi svoju ostavku Stjepan Cuic rekao je da ne moze raditi taj posao, buduci da nemamo osiguranih dvjesto tisuca maraka pocetnog kapitala. Pa, nismo mi bili Narodne novine gospodje Fucek da bismo imali osiguran budzet. Vijenac smo pokrenuli s tri tisuce maraka koje smo posudili od Hrvatskoga PEN-a, a na racunu je pisalo International PEN, pa su u Matici pomislili da je novac dosao iz inozemstva. Pomogao nam je i jedan zagrebacki obrtnik, krasan covjek, koji je zelio ostati anoniman, posudivsi nam deset tisuca maraka koje smo sljedece godine uredno vratili.
* Kakav biste Vijenac zeljeli citati ubuduce?
-- Zelio bih da bude onakav kakvim smo ga zamislili. Naravno, okolnosti su danas drukcije. Vijenac danas ne mora iskljucivo imati kriticku dimenziju prema zbilji. Zasto to mislim? Stvarnost smo vec toliko kritizirali, da smo se umorili od toga. Kritika se nikoga ne tice, govorimo je sami sebi u vlastito zrcalo. Sada mozda treba promijeniti plocu, mozda se treba okrenuti afirmativnoj kulturi, okrenuti se onomu sto smo pomalo zaboravili. Jer, ovako, u kritickom diskursu, straznji dio Vijenca postaje neraspoznatljiv. Zanimljiv je, ali gubi identitet. U njemu nema cvrstih tocaka, pa je sve postalo vijest. Zbog toga se u nekim trenucima Vijenac cini onakvim kakvo bi bilo Hrvatsko slovo da nikad nije izlazio Vijenac. Takav Vijenac ne treba Hrvatskoj, ne treba nam Vijenac koji ce sliciti Hrvatskom slovu kao da nikad nije bilo Vijenca. To je taj Vijenac kojega bi vjerojatno volio Josip Bratulic, ali se nadam da ce u Hrvatskoj biti malo toga sto bi gospodin Bratulic volio. On moze pisati svoje clanke, govoriti na otvorenjima i predavati studentima iza zatvorenih vrata. Moze cak voditi katedru na Filozofskom fakultetu, a da mu pritom bude normalno sto njegov nekadasnji kolega s iste katedre sece Zagrebom, iako on dobro zna da je odlukom Vijeca njegova fakulteta, pa onda i pismom rektora Sveucilista s kojim je upoznat, odluceno da se prof. Novak vraca na Fakultet nakon povratka u Zagreb. Posto ja ondje ipak ne radim, ocito je da prof. Bratulic ima neke razloge zbog kojih mu se cini dobro sto smo nas dvojica na dva razlicita kolosijeka. Buduci da u ovoj zemlji ima nekoliko kolodvora, ja sam sada na ranzirnom, a prof. Bratulic na glavnom. Samo, ima nekih situacija u kojima se vazniji dogadjaji zbivaju na ranzirnim kolodvorima, jer se na njima ranziraju stvari za buducnost. U svakom slucaju, u tzv. velikoj aferi s Vijencem kolega Bratulic upravo je na visini svoje biografije: oko njega zbivaju se veliki dogadjaji, ali on im nije razlogom.
* Nakon donosenja Pravila koja trebaju urediti odnose izmedju Vijenca i Matice, Upravni odbor Matice raspisuje natjecaj za novoga glavnog urednika. Znate li...
-- Kako ne bih znao, cijeli grad prica da ce novi glavni urednik Vijenca biti kolega, akademik Nedjeljko Fabrio. Drago mi je sto ce nakon kolege Marune, kolegice Zlatar i mene na to mjesto doci akademik. To pokazuje da Matica hrvatska mnogo drzi do Vijenca, i to je sigurno bitno za buducnost lista. Kao sto je akademik Nedjeljko Fabrio Drustvu hrvatskih knjizevnika 1989, kako je s^Ãm rekao, vratio "artisticki sjaj", nadam se da ce ga vratiti i Vijencu, jer upravo mu je to nedostajalo. Naravno, njemu, kao i cijeloj redakciji, zazeljet cu uspjesan rad. Samo, ne bude li takav Vijenac na razini onoga sto smo mi do sada pokusavali, zamolit cemo kolege da mu promijene ime, jer ne bi bilo dobro da ode u nekom drugom smjeru od onoga sto smo od njega zeljeli. No, posto vidim da je Matici hrvatskoj stalo do Vijenca, moguce je da se takvo sto nece dogoditi. Stoga ponavljam: drago mi je da ce list dobiti ono sto nikada nije imao, a to je artisticki sjaj. A sto se tice etickoga sjaja, vjerujem da Vijencu novi urednik nece moci dodati mnogo vise od onoga sto smo pokusavali nas troje u ovih pet godina njegova izlazenja.
BORIS MARUNA
* Kakvi su bili vasi odnosi s Maticom hrvatskom u vrijeme kada ste bili glavni i odgovorni urednik Vijenca?
-- Prije svega, treba dijeliti vrijeme kada je predsjednik bio gospodin Vlado Gotovac, koji me je prihvatio kao urednika, i razdoblje nakon njega. U to vrijeme izabran sam i u Upravni odbor, o cemu sam saznao po povratku u Zagreb, jer se sve dogadjalo za vrijeme mojega puta izvan zemlje. Iako smo se, moram reci, nakon odlaska gospodina Gotovca svadjali na sastancima, nikada nisam dobivao nikakva velika upozorenja zbog onoga sto pisem ili objavljujem. S nekim sam se ljudima slagao vise, s nekima manje, a sto se tice gospodina Josipa Bratulica, bio sam neutralan i nije mi padalo na pamet da pisem po bilo cijoj direktivi.
* Zbog vasih uvodnika cesto je bilo nesluzbenih prosvjeda, napose zbog ratovanja s predsjednikom Tudjmanom. Jesu li dolazili do vas?
-- Pisao sam ono za sto sam mislio da je korisno za Hrvatsku ili jednostavno ono sto sam smatrao potrebnim reci u odredjenom trenutku. Pisao sam takodjer sa zeljom, kao sto sam rekao i na posljednjem Upravnom odboru, da oslobodim Hrvate u spoznaji kako ovo nije vise onaj stari rezim u kojemu ne mozes nista reci. Ali, ja ne mogu biti slobodan za njih. Ja mogu biti slobodan za sebe, ali ne mogu biti slobodan za druge Hrvate. Ljudi moraju biti slobodni u sebi. Medjutim, u Hrvatskoj ocigledno jos vrijedi pravilo da se najvaznije negdje ogrebati. Neka mi oprosti gospodin Bratulic, ali nije lijepo od njega sto u nedavnom razgovoru za Slobodnu Dalmaciju kaze da je Vijenac "socijalna ustanova za mnoge ljude, pa i za Borisa Marunu". U tom slucaju, bez obzira na njegovo zaposlenje, Matica ni za njega nije nista drugo nego sinekura. Ja u Hrvatskoj nemam ni socijalnog osiguranja, niti mi tece radni staz, niti ga trebam, niti to trazim od Hrvatske. Sve sto Matica meni moze dati apsolutno me ne zanima. Osim toga, to sto mi Matica moze dati lako mogu zaraditi u ovoj Hrvatskoj u nekima od privatnih novina, ukoliko ih ne uniste dusevne boli.
* Nedavna tribina nasega lista naslovljena Kakav nam Vijenac treba?, spontano se pretvorila u raspravu o tome kakva nam Matica hrvatska treba. Cime vi to tumacite?
-- Dogodilo se to zato sto i drugi osjecaju da je s Maticom nesto poslo krivo. Preustrojena po novome Zakonu o udrugama, Matica hrvatska nema vise ogranke, nego posebne, savrseno samostalne organizacije diljem Hrvatske. Matica hrvatska u Osijeku uvijek moze otkazati Matici u Zagrebu, kao ona u Dubrovniku ili Splitu, jer je tako, naravno, netko htio u hrvatskoj vlasti. Ljudi to osjecaju, pa tako i gospodin Slaven Letica, koji je na tribini to jasno istaknuo, dokazujuci da na taj nacin razbijena Matica ne moze voditi ni slobodan Vijenac. Cesto sam govorio da je prigodom prodaje neke tvrtke pola vrijednosti sadrzano u njezinu imenu, a Matica je u tome izgubila ekskluzivitet. Osim toga, vjerujem da bi u Matici hrvatskoj ponajprije trebalo mijenjati Pravila. Kada sam u svezi s hrvatskom situacijom govorio za nedavna gostovanja na Katolickom radiju, nazvao je jedan slusatelj koji je to pristojno objasnio na svoj nacin. Kada u predratnom Zagrebu nesto ne bi stimalo u javnim kucama, rekao je, nisu se mijenjali kreveti, nego dame. Treba, dakle, promijeniti statut, koji bi jasno rekao da ne mozete istodobno biti i izabrani clan nekog Maticina tijela i placeni profesionalac te udruge, jer u tom slucaju zapovijedate sami sebi. Bio je to moj argument protiv ovakva ustroja i na posljednjem sastanku Upravnog odbora. Jer, gospodo, ako zapovijedate sami sebi, onda je to privatno poduzece.
* Matica je javna ustanova, financirana novcem iz proracuna, sto znaci da je i onaj dio kojim Matica financira Vijenac, kao i novac koji list dobiva od Ministarstva kulture, novac poreznih obveznika. Kako porezni obveznici, u tome dijelu u kojem ulazu u jedan takav projekt, mogu na njega utjecati?
-- Neovisno o stranci na vlasti, Matica hrvatska trebala bi imati svoj novac, pa i novac za Vijenac, gdje glavnu rijec u prosudbi o Vijencu treba ostaviti javnosti, odnosno hrvatskoj inteligenciji kao cjelini. U slucaju Vijenceve tribine u Novinarskom domu, to znaci postivati misljenje dvije stotine nazocnih ljudi, medju kojima se naslo barem stotinjak mladica i djevojaka, koji su ocigledno buducnost hrvatske pisane rijeci. HDZ-u nitko nije kriv sto u Hrvatskom slovu nije sve na broju. Hrvatsko slovo otislo je samo toliko daleko koliko je to htio HDZ i naslo se u slijepoj ulici, jer je politika koju je HDZ vodio dosla do zida i bude li nastavljena -- sto na srecu jos dugo nece -- odvest ce u slijepu ulicu cijeli hrvatski narod, ne samo ekonomski i kulturoloski, nego i politicki. Prema tome, Matica hrvatska je tu da bi parirala takvim odnosima u poimanju kulture, i uopce takvu mentalnom sklopu. Ona bi morala podupirati mentalne sadnice hrvatske mladosti, ona bi morala osluskivati hrvatsku inteligenciju. Ako je kroz Vijenac proslo sest stotina ljudi, neka mi onda oprosti predsjednik Republike Hrvatske i predsjednik Matice hrvatske, no to je onda zrcalo hrvatske kulture. U Vijencu nema ni vecih, ni manjih odstupanja od onoga sto jesmo. Iz vlastita iskustva znate da ni jedan urednik nikada nije dirao vas clanak i rekao ovo ne ide, ili ovo cemo dodati, a ono prekrojiti.
* Prema nekima Vijenac je odvec lijevo. Oni drugi prigovaraju mu skretanje udesno, optuzujuci ga cak za nacionalizam. Predsjednik Matice pak izjavljuje u Slobodnoj Dalmaciji da je protiv strancarenja u listu. Kako biste vi opisali taj dvotjednik?
-- Vijenac je apsolutno na gradjanskoj liniji. To je crta koju je odredjivala gradjanska hrabrost da se kaze ono sto covjek misli i putem javnoga glasila -- koje bi bilo u kakvom-takvom okviru Matice hrvatske -- ugradjuje sloboda u hrvatske gradjane. Time se nastavlja maticina tradicija i u skladu je sa svime sto je ona cinila od samoga osnutka, a to znaci kriticki odnos, ponajprije prema vlasti. O devetnaestom stoljecu mozemo mislili sto hocemo, o prvoj i drugoj Jugoslaviji takodjer, ali ostaje cinjenica da je Matica oduvijek stajala kao kriticki stup prema rezimu. Ona je to bila i u vrijeme banovanja Ivana Mazuranica. Cak i u vrijeme NDH i Filipa Lukasa. Dosljedno tomu, vjerujem da mora biti posebno kriticna danas, kad imamo svoju drzavu, jer ta drzava ne bi trebala ogranicavati kriticku misao svoga naroda u odnosu na ono sto radi hrvatska politika, bez obzira tko bio na vlasti.
* Kako se takva uloga Vijenca ocitovala u brojevima koje ste vi potpisivali?
-- U vrijeme moga urednikovanja -- a prije svega nisam covjek ni jedne stranke -- dopustao sam svim suradnicima govoriti sto zele. Da otvorim slobodan prostor razlicitim misljenjima, bilo da je rijec o misljenju Tihomila Radje ili Pavla Kalinica. Tko ce sloziti gospodu Kalinica i Radju? Izmedju njih su svjetovi razlike, ali ako ih stavite zajedno, imate zivost. I jedan i drugi imaju legitimno pravo reci sto misle, a cinjenica je da se danas u Hrvatskoj jako slabo cuje slobodna misao. Ukoliko nije HDZ-ova, pri cemu nam dolaze vijesti da otpadaju takvi ljudi kao sto je dr. Andrija Hebrang. S dr. Hebrangom mogli smo se slagati ili ne slagati dok je bio ministar zdravstva, ali on ocigledno nije covjek koji se obogatio na racun hrvatske drzave. Otpadaju takvi ljudi, dok istodobno glavnu rijec vode predsjednikovi smutljivci, zaplotnjaci, mutikase, jalnusi i diletanti, dokazujuci hrvatskome narodu sto je za njega korisno, dok nam drzava uistinu ekonomski, a prije svega moralno i kulturoloski, propada na svim razinama.
* List je od prvoga broja zauzeo kriticki diskurs, zbog cega je nerijetko prozivan. Sto ste vi njime nastojali postici?
-- Problem s Vijencem od samoga je pocetka bio, dakako, iskljucivo u tome da se postavio kriticki prema vlasti. Medjutim, kritika nije nista drugo nego trazenje istine i trazenje boljega puta prema istini. Govorimo li strateski, onda je to put prema boljoj strategiji. Ako govorimo o taktici, onda je to trazenje istine unutar toga puta. Danasnjem rezimu u Hrvatskoj odgovara da nitko od nas nista ne misli, niti nesto znade osim gospodina Predsjednika i njegove stranke. Neka mi oproste, ja takvom zemljom ne bih vladao. S ignorantima ne treba ni vladati. Gospodin Predsjednik u tom je slucaju uvijek u kontradikciji. Sto se tice Hrvatske u skripcu o kojoj govori, vjerujem da bi Vijenac trebao postaviti pitanje zasto je u skripcu i odgovarati hrvatskom narodu na to pitanje. Jer, cinjenica je, recimo, da nam sada dokazuju kako nam je drzavni budzet napunjen za polovicu vise nego sto je trebao biti. Neka mi jos jednom oproste, zakonski je to pljacka. To je nezakonit cin za koji bi gospodin Skegro trebao odgovarati, a u Hrvatskoj se njega zbog toga hvali, barem u odnosu na vlast. S obzirom da idemo prema krizi koja nece biti mala, i s obzirom da ce narod zivjeti jos teze nego sto zivi, vjerujem da je samo sloboda i trazenje najboljega puta svih Hrvata odgovor na tu krizu, nikako nove formule HDZ-a koje su nas do toga dovele.
* Sve su to imanentno politicka pitanja. Treba li se Vijenac doista toliko i na takav nacin baviti politikom ili bi se trebao malo vise zabaviti "cistom" umjetnoscu i kulturom, kao sto neki kazu?
-- Rekao sam vam sto je bila uloga Matice hrvatske kroz povijest. Znamo kako se provela zbog svoje kriticnosti i kako su djelovali njezini predsjednici. Filip Lukas javno je govorio samo jednom godisnje, obicno prije Bozica, ali je tada dao program citavoj hrvatskoj inteligenciji sto joj je raditi za iducu godinu, a hrvatska inteligencija, ukljucujuci cak lijevu, cesto je slijedila taj program. Danas vjerojatno svi govorimo previse, a nitko ne radi i nitko nije spreman zasukati rukave -- svi smo spremni nesto prosvercati, i u kulturi. Dosljedno tome, ne vidim kako Matica hrvatska kao kulturoloska ustanova moze biti izvan politike. Politika se neprestano petlja u Maticu hrvatsku i ovo sto se sada dogadja nije nista drugo nego direktiva HDZ-a koju provodi gospodin Bratulic i drugi iz Matice, i onda kada toga nisu svjesni. A da je to politika HDZ-a, ima nekoliko indicija i, stovise, javnih izjava, kao i izjava u privatnim drustvima, gdje se kaze da je trenutacan omjer stanja s Hrvatskim slovom jedan naprama nula, sto znaci da treba biti jedan naprama jedan. U svakom slucaju, Vijenac, kako je krenuo i sto od njega zele napraviti vlasti, pozivajuci se na to da Matica nije bila politicna, srlja u ono sto Matica nikada nije bila. Tvrditi da se Matica hrvatska ne bi trebala baviti politikom negacija je nje same, s obzirom da se politika sve vrijeme njezina postojanja bavila njome.
* Sudeci prema javnim reakcijama predsjednika Matice, vas istup na Vijencevoj tribini na kojoj ste govorili o ustroju ove udruge u samoj su Matici shvatili osobno, osobito nakon interpretacije onoga sto je donio Vecernji list. Mozete li jos jednom pojasniti svoje stajaliste?
-- Ja sam objasnio na Upravnom odboru da sam govorio sa stajalista onoga koji zeli sacuvati Vijenac unutar Matice i da sam uistinu branio predsjednika govoreci kako je u inferiornom polozaju, sto je Vecernji list, koji barem dvije-tri godine nije spomenuo moje ime, sasvim drukcije interpretirao. Prvo, nikada ne bih rekao "Bratulic", nego bih uvijek rekao ili "gospodin Josip Bratulic" ili "gospodin predsjednik", jer to je dio moga stila. Drugo, kada sam govorio o tomu da je Matica privatno poduzece, mislio sam na ono sto je gospodin Bratulic koji dan kasnije sam potvrdio u Slobodnoj Dalmaciji tvrdeci da je gospodin Ivan Starcevic izgubio posao u Globusu zbog spominjanja vlasnika Mreze u svojoj kolumni. Nastavi li tako dokazivati stvari, potvrdjuje moju tvrdnju koju sam iznio na Vijencevoj tribini u Novinarskom domu: Matica kao privatno poduzece. Za razliku od poduzeca gospodina Pavica, koje je privatno, sto znaci da njegov vlasnik moze raditi sto i kako hoce, pa i dopustiti najvecu slobodu, sto bi trebao po mojem misljenju, Matica hrvatska, koliko znam, javna je ustanova hrvatskoga naroda koja ima obveze prema poreznim obveznicima koji je financiraju. Prema tome, bez obzira tko vladao Hrvatskom, Matica i po povijesnim zaslugama i po svojemu ustrojstvu ima pravo na taj novac, ali i obvezu da postuje razlicita misljenja. Kako to Dubrovnik pokazuje, svi jos nismo stigli na razinu Tereze Kesovije. Gospodin Bratulic stoga ne cini nista drugo nego dokazuje moju tezu da je Matica pretvorena u privatno poduzece. I to bez njega. No, vratimo se samom Vijencu, koji -- postujuci razlicita misljenja -- nikada nije nikomu odbio ni jedan clanak, bilo glavnom tajniku, bilo predsjedniku Matice, pa ne vidim sto je u tome sporno. Predsjednik Republike Hrvatske za Vijenac nikada nije napisao clanak. Da ga je napisao, ja bih mu ga sigurno objavio, pa makar govorio o nesposobnosti svih Hrvata osim njega. Sto bi zapravo bio krunski razlog za objavljivanje.
* Kakva je po vasemu misljenju buducnost Vijenca?
-- Mislim da ima samo jednu buducnost: komatozno stanje. Da bude zivi mrtvac. Neki takve nazivaju i zombijima. To je ono cemu ide uprava Matice hrvatske danas po direktivama vladajuce stranke. Vladajuca stranka u svemu trazi svoj kilogram mesa, pa tako i u Vijencu.
* Tko bi mogao uredjivati takav umrtvljeni Vijenac, kakav vi naslucujete?
-- Pretpostavljam da bi se nasao netko za to u Hrvatskoj. Evo, sada je slobodan moj prijatelj Dubravko Horvatic, trijezan covjek, koji to uistinu moze obaviti na visokoj razini.
POTPIS: Davorka Vukov Colic