KONTROLIRANA I POSLUSNA, ALI NE I KREATIVNA KULTURA
O Hrvatskom slovu i njegovu sunakladniku Narodnim novinama Branimir Donat napisao je u Globusu: Ocito je posrijedi jos jedna neprincipijelna koalicija u kojoj se javno poduzece javlja kao "sponzor" one kontrolirane i poslusne, ali ne i kreativne, kulture, premda bi, po pozitivnim pravilima, svoj dobitak moralo uplacivati u drzavni proracun. I dok Croatia osiguranje mora uzdrzavati jedan nogometni klub, Narodne novine moraju potpomagati "populisticki", zapravo politicki, tjednik za kulturu i tako stetiti ne samo drzavnom proracunu nego, za skupe pare, pridonositi negativnom saldu hrvatske kulture! No, kako u svemu treba traziti zene i novac, u slucaju Narodnih novina valja podsjetiti da je taj izdavac tiskao, osim tiskanica, i nekoliko knjiga predsjednika, objavio je i knjigu Seksa, te jos poneki libar ljudi iz vrhovnikove svite.
A biti posuda spojena s vlascu neugodno je u vrijeme oluje ostavki i imenovanja: Javnost je zbunjena. Prvo Horvatic nudi ostavku. Ostavka je naknadno prihvacena. Potom se na Horvaticevo mjesto imenuje Mrduljas, ali Mrduljas nakon dvotjedne stanke veli ne. Potom se kao v. d. glavnog urednika potpisuje Javor Novak, ali njega ne zeli Stjepan Seselj (Vecernji list od 10. listopada).
Da rezultat bude izjednacen, sjena je vlasti pala i na Vijenac. Matica hrvatska prekida profesionalnu suradnju gg. Branka Matana i Marija Bosnjaka u uredjivanju Vijenca zbog niza nekorektnosti koje su ucinili spram Matice hrvatske (Odluka Predsjednistva MH od 1. listopada). Nemusti jezik vlasti, koja ne poznaje ni profesionalnost ni suradnju, i ovaj je put ostao skrt u opravdavanju svojih postupaka. Ali, ionako nisu u pitanju samo otkazi Bosnjaku i Matanu, nego je odavno na djelu mentalna represija prema meni i ostalim urednicima (Andrea Zlatar, Glas Slavonije, 9. listopada).
CENZURA? KOJA CENZURA?
RUKOPISNA KNJIGA, STO JE TO
Optuzuje nas se kako je MH zabranila jednu knjigu. Knjigu Branka Matana Domovina je tesko pitanje MH nije narucila, nije o njoj sklopljen nikakav ugovor, za nju nije placen nikakav honorar, a rukopis nije stigao u tiskaru. Zabraniti se moze samo tiskana knjiga (Josip Bratulic u Jutarnjem listu, 10. listopada).
Da se opravda neopravdivo u raspravu se uvodi retorika Pro Life i Pro Choice aktivista. Ne bih se cudio da se u buducoj hrvatskoj polemici oko toga u kojem trenutku pocinje zivot knjige i pod kojim se okolnostima smije prekinuti iskristaliziraju dvije struje. Prva ce biti staromodna i zastupat ce misljenje da je zivot knjige svet u svakom trenutku. Druga, suvremenija, predvodjena Maticom hrvatskom, mogla bi zastupati misljenje da se knjiga moze abortirati do dvanaestog tjedna priprema.
PRITISCI? KOJI PRITISCI?
ANDREA ZLATAR IMALA JE POTPUNU SLOBODU U UREDjIVANJU VIJENCA
Pojednostavljeno receno, o odnosu snaga unutar Matice hrvatske koja je po svom programu nacionalna kulturna institucija, tradicionalno a i u ovom trenutku zainteresirana prije za afirmativnu kulturu negoli kriticki diskurz -- ova neraspetljana recenica potjece iz razgovora koji je Robert Bajrusi vodio s potpredsjednikom Matice Vlahom Bogisicem (Nacional, 14. listopada). Krleza bi to jos jednostavnije rekao -- trazi se dekoracija i propaganda. I to sve u ozracju urednicke slobode. Josip Bratulic u razgovoru u Slobodnoj Dalmaciji od 11. listopada rekao je: Urednica Vijenca Andrea Zlatar je, to i ovom prigodom isticem, imala potpunu slobodu u uredjivanju ovoga lista. Ono sto je javnosti, medjutim, bilo nepoznato jest podatak da je potpredsjednik Matice hrvatske Vlaho Bogisic u povodu smrti akademika Petra Segedina sugerirao urednistvu Vijenca da Segedinova smrt bude i graficki i sadrzajno na neki nacin istaknuta, da se donese i Segedinovo pismo dr. Stipi Suvaru. Oni to nisu prihvatili makar je Vijenac list Matice hrvatske i makar njegovi urednici od Matice dobivali placu. "Sugestija" potpredsjednika Bogisica odaslana je pismeno 17. rujna 1998. N/r glavnom uredniku, s urudzbenim brojem 347/98, a glasi: Predsjednistvo Matice hrvatske na svojoj sjednici 17. rujna 1998. odlucilo je da se u sljedecem broju novinama Matice hrvatske Vijenac na naslovnoj stranici objavi: Komemoracija predsjedniku Matice hrvatske Petru Segedinu odrzat ce se u ponedjeljak, 5. listopada 1998. u 13 sati u Vijecnici Matice hrvatske u Zagrebu. Ta je obavijest tocno tako i tiskana u 122. broju. Glavnoj je urednici Predsjednistvo ostavilo potpunu slobodu u izboru vrste i velicine slova.
NIJE ISTINA NEGO PODVALA
PISMENO SVJEDOCENJE PREDSJEDNISTVA MH
Iako se predstavljate kao istomisljenik glavne urednice Andree Zlatar, urednistvo Vijenca je jednoglasnom odlukom svih petnaest svojih clanova od Josipa Bratulica zatrazilo da vi vise ne budete posrednik izmedju njih i Matice, vec da on dobije kljucnu ulogu u komunikaciji, pitanje je upuceno Vlahi Bogisicu u Nacionalu od 14. listopada na koje je on odgovorio: To, na zalost, nije istina nego podvala koju je vise puta demantirala kolegica Zlatar. U Vijencu broj 123. od 8. listopada objavljena je Odluka koju je Predsjednistvo Matice jednoglasno donijelo 1. listopada (broj 360/98), a ima tri tocke. Prva glasi: Odbacuje se prijedlog redakcije Vijenca o nacinu komuniciranja izmedju spomenute redakcije i Predsjednistva Matice hrvatske tako da bi u ime Predsjednistva smio nastupati jedino predsjednik Josip Bratulic, i to pismenim putem. Druga je tocka: Predsjednistvo ostaje kod svoje odluke o nadleznostima potpredsjednika Matice hrvatske Vlahe Bogisica u Urednickom vijecu i glede redakcije Vijenca.
I tako samo predsjednistvo Matice pismeno svjedoci u prilog onome sto je iznio Branko Matan u Globusu: Jedan drugi potpredsjednik, Vlaho Bogisic, po opcem je misljenju bio posljednjih godina motor koji je proizvodio vecinu trzavica u odnosima vodstva Matice i Vijenca. Nedavno smo na sastanku urednistva glasovali o njemu i njegovoj ulozi "posrednika" izmedju dvije strane. To je bilo prvi put otkako Vijenac postoji da se o necemu glasuje. Petnaestak ljudi diglo je ruku za prijedlog da on vise ne radi taj posao, da ubuduce komunikacija ide iskljucivo preko predsjednika Bratulica. Nitko nije bio protiv, nitko suzdrzan. Kad smo tu molbu uputili upravi, reakcija je bila divljacka.
Divljacka reakcija? Josipa Bratulica? Zvuci nevjerojatno ne procitate li rijeci Borisa Marune u Slobodnoj Dalmaciji od 9. listopada: Ovo nije povijesna Matica hrvatskoga naroda, nego jedno poduzece gdje svatko radi sto hoce. Predsjednik MH-a dr. Josip Bratulic je u apsolutno inferiornom polozaju prema svojim potpredsjednicima Bogisicu, Sucicu i Fabriju, ili barem jednom od njih, te prema glavnom tajniku Mikolcicu. On im apsolutno nista ne moze narediti ili vrlo malo.
KOME TREBA VIJENAC?
NASTOJANJE OKO NEZAVISNE UREDjIVACKE POLITIKE
Ja razumijem novinare koji pisu u Vijencu jer njima Vijenac treba da bi se uhljebili, a Matici hrvatskoj Vijenac treba zbog citatelja, i zbog clanova Matice hrvatske, rekao je Josip Bratulic u razgovoru objavljenu u Slobodnoj Dalmaciji 11. listopada. U tom trenutku suradnicima Vijenca, voljom predsjednistva Matice, nisu bili isplaceni ni honorari zaradjeni u lipnju. A oni kojima Vijenac treba okupili su se 7. listopada u Novinarskom domu. O tome je u Glasu Slavonije dva dana kasnije pisao Vedran Marjanovic: Pedesetak uglednih hrvatskih intelektualaca pruzilo je na okruglom stolu redakcije Vijenca potporu urednistvu tog kulturnog dvotjednika, na celu s Andreom Zlatar, u nastojanju da vodi nezavisnu uredjivacku politiku u odnosu prema svom izdavacu - - Matici hrvatskoj. Izmedju ostaloga, odluku predsjednistva Matice hrvatske o otkazivanju suradnje dvojici urednika Vijenca Mariju Bosnjaku i Branku Matanu, oznacenu od svih govornika kao nedopustivi oblik pritiska na redakciju lista, osudili su Boris Maruna, Slaven Letica, Ivo Banac, Tihomil Radja, Vjeran Zuppa, clan Upravnog odbora Matice hrvatske Josip Sentija, predsjednica Hrvatskog novinarskog drustva Jagoda Vukusic, Zvonimir Berkovic i Ivan Zvonimir Cicak i mnogi drugi.
"Matica hrvatska svojim napadima napravila vam je uslugu, dala vam priliku da se oslobodite cenzure i radite svoje novine", rekao je urednicima Vijenca Ivo Banac, porucivsi kako su vrata medjunarodnih institucija koja pomazu nezavisnim novinama u Hrvatskoj svima otvorena. Otpovrnula mu je Andrea Zlatar, rekavsi kako Matica hrvatska ima ekskluzivno pravo na tiskanje Vijenca, a Boris Maruna dodao je kako su nuzne promjene i u samoj Matici: "To vise nije kulturna ustanova hrvatskog naroda nego nekolicine ljudi koji si sami odredjuju zadace i ovlasti", ustvrdio je on i dodao kako je cak i prvi covjek Matice Josip Bratulic inferioran prema samovoljnom Maticinom dopredsjedniku Vlahi Bogisicu. Pavle Kalinic, donedavni kolumnist Vijenca, prosirio je "optuznicu" protiv Bogisica nazvavsi ga "partijskim komesarom koji kontrolira novinare i urednike". Cicak je, prema obicaju, otisao korak dalje, upitavsi (se) ima li Hrvatske za ovakav Vijenac ili joj mozda, umjesto slavodobitnoga, bolje pristaje posmrtni vijenac.
NIJE TESKO PITANJE
SLOBODA DA SE KRITIZIRA VLAST
Smatrao sam da je sloboda govora temeljni uvjet za postojanje Vijenca, da je to list koji sam sebe ukida u trenutku kad ogranicava to pravo. Vijenac nije politicki list, ali mogucnost da se, ako se zeli, slobodno kritizira vlast, za njega je konstitutivna. Moj je grijeh sto sam se u svojim tekstovima koristio tom mogucnoscu rekao je Branko Matan u intervjuu Globusu. Je li ga zato Vlaho Bogisic u Nacionalu nazvao opasnom osobom, iako nije, poput njega, stokilas? Optimalno rjesenje cijele price, buduci da ne mozemo racunati na ime Vijenac, jest da Hrvatska, uz ovaj Maticin dobije jos jedan list za kulturu. Doista, sve pozitivne energije koje sada imamo ulozit cemo u tom pravcu, rekla je Andrea Zlatar u Novom listu 11. listopada. Sto se, dakle, dogodilo -- nije tesko pitanje. Na pocetku price bila su dva lista. Bude li srece, i na kraju ce biti dva. I to je sve.